U praksi je česta zabluda da se na uslugu koju domaći poduzetnik obavi inozemnom poduzetniku nikada ne obračunava PDV jer se radi o «izvoznoj» usluzi i obrnuto, da se na uslugu koju inozemni poduzetnik obavi domaćem poduzetniku obvezno zaračunava PDV (te priznaje kao pretporez kada se plati) jer se radi o «uvoznoj» usluzi. Ovakvo razmišljanje nije točno, odnosno može biti točno samo u iznimnim slučajevima. Stoga u nastavku pojašnjavamo, na praktičnim primjerima, kada je određena usluga u poslovanju s inozemnim poduzetnicima oporeziva PDV-om a kada nije. Oporezivanje usluga PDV-om u poslovanju s inozemnim poduzetnicima propisano je čl. 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. od 47/95 do 76/07 – u nastavku teksta: Zakon) i čl. 33.b Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. od 60/96 do 79/07 – u nastavku teksta: Pravilnik).

