Porezni postupak je poseban upravni postupak koji vode porezna tijela u postupku oporezivanja. Postupanje poreznih tijela u postupku oporezivanja propisano je Općim poreznim zakonom (Nar. nov., br. 127/00, 86/01 i 150/02; u nastavku teksta: OPZ) i Zakonom o općem upravnom postupku (Nar. nov., br. 53/91, 103/96; u nastavku teksta: ZUP), kao supsidijarnim zakonom. U tom smislu je i institut povrata u prijašnje stanje reguliran člankom 81. OPZ-a, te kao supsidijarnim propisima člancima 103-108 ZUP-a. Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum), je izvanredni pravni lijek koji se primjenjuje u tijeku poreznog postupka sve do konačnosti rješenja. Temeljem tog instituta porezni obveznik koji je propustio u roku izvršiti određenu radnju u postupku, može, ako su za to ispunjeni uvjeti, ostvariti pravo na poduzimanje te propuštene radnje. Porezni postupak sastoji se od niza radnji kojima je svrha utvrditi sve relevantne činjenice bitne za donošenje zakonitog poreznog akta. Za poduzimanje pojedinih radnji određeni su rokovi bilo zakonom, odnosno drugim propisom, ili od službene osobe koja vodi postupak. Tako npr. postoji rok za davanje prigovora na zapisnik o obavljenom nadzoru koji određuje ovlaštena osoba koja vodi postupak, odnosno obavlja nadzor, u rasponu od 5 do 20 dana (članak 111. stavak. 3. OPZ-a), a postoji rok za žalbu na rješenje od 30 dana od dana primitka rješenja koji je zakonski rok (članak 159. OPZ-a). Rokovi utvrđeni zakonom ili drugim propisom, u pravilu su prekluzivni, a to znači da porezni obveznik koji u zakonom određenom roku ne poduzme određene postupovne radnje, gubi pravo da naknadno poduzme te radnje. Gubitak prava da poduzme određene postupovne radnje uzrokuje štetne posljedice. Radi toga, da bi se uklonile posljedice do kojih dolazi zbog prekluzije postoji institut povrata u prijašnje stanje.
