Licencija zauzima vrlo značajno mjesto u materiji pronalazačkog prava, te u drugim oblastima prava intelektualnog vlasništva kao što su: materija uzoraka i modela, materija žigovnog prava. Ovim vidom pravnog prometa pronalazačkih prava se godišnje ostvari više od 10% ukupne svjetske trgovine. Pravila i principi kojima se uređuje ugovor o licenciji isti su za sve oblasti intelektualnog vlasništva tj. patentno pravo, uzorke i modele, žigovno pravo. Ugovor o licenciji je reguliran odredbama čl. 699.- 708. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05), a sam pojam predmetnog ugovora reguliran je odredbom čl. 699. prema kojem ugovorom o licenciji obvezuje se davatelj licencije ustupiti stjecatelju licencije u cjelini ili djelomično pravo iskorištavanja izuma, znanja i iskustva, žiga, uzorka ili modela, a stjecatelj licencije obvezuje mu za to platiti određenu naknadu, dakle ovdje je riječ o pravu iskorištenja, odnosno korištenja predmeta licencije, a ostala ovlaštenja prije svega pravo raspolaganja predmetom davatelj licencije zadržava za sebe, čime je na jasan i nedvojben način istaknuta razlika između ugovora o licenciji i cesije kojom cedent prenosi na cesionara sva ovlaštenja kojima raspolaže u odnosu na pronalazak, tehničko znanje, iskustvo, žig odnosno model. Izum, znanje, iskustvo, žig, uzorak i model prenose se isključivo ugovorom. Davatelji licencija imaju nesumnjivo korist od ustupanja jer plasiraju svoju tehnologiju tamo gdje to nije moguće ili pak nije ekonomski opravdano, odnos-no licencija omogućuje valorizaciju resursa uloženih u naučno-istraživački i organizacioni rad. Stjecatelji licencija imaju također koristi od stjecanja licencija jer putem licencija oni dolaze u posjed nove tehnike i tehnologije, podstiču dalji ekonomski i tehnološki razvoj, povećavaju zaposlenost i produktivnost rada i omogućuje im se na ovaj način što brže i učinkovitije praćenje, odnosno uključenje u svjetske tijekove razvoja tehnologije brzo i bez rizika.
