Od 1. siječnja 1998. godine, kada se u Hrvatskoj počinje primjenjivati Zakon o porezu na dodanu vrijednost, po prvi puta se u hrvatskom sustavu oporezivanja porezom na dodanu vrijednost uvodi pored opće stope 22% i povlaštene nulte stope još i treća niža – diferencirana porezna stopa 10%. Snižena porezna stopa zasada je propisana samo za određene turističke usluge što ne znači da se postupno neće propisati i na druge usluge od javnog značaja ili proizvode koji bitno utječu na životni standard. Razmatrajući Šestu smjernicu EU koja donosi smjernice za postupak oporezivanja PDV-om i usklađivanje poreznih stopa u zemljama članicama EU, uočava se da pored standardne ili opće porezne stope, sniženu poreznu stopu (koja ne smije biti niža od 5%), preporučuje Šesta smjernica EU za neke prehrambene proizvode za ljude i životinje, sjeme, biljke, žive životinje i sl. te usluge javnog značaja za ukupno stanovništvo (prijevoz osoba, ulaznice za izložbe, kazališta, muzeje, kino i ostale kulturne, glazbene i športske priredbe). U tom smislu potrebno je izmijeniti hrvatski Zakon o porezu na dodanu vrijednost i uskladiti ga sa Šestom smjernicom EU, što u konačnici znači usklađivanje s pravnom stečevinom EU u dijelu oporezivanja PDV-om, jednako tako potrebno je prije ulaska u EU uskladiti i cjelokupno zakonodavstvo Republike Hrvatske sa pravnom stečevinom EU.
