Primjenom odredaba Carinskog zakona i Uredbe za provedbu Carinskog zakona od 1. siječnja 2000. godine, predviđene su mogućnosti pojednostavnjenih postupaka, koji do tada nisu postojali. Tako je uveden institut ovlaštenog primatelja, koji se odnosi na pojednostavnjenje provoznog postupka na način da se roba ne podnosi odredišnoj carinskoj ispostavi. Propisi koji su se koristili do tada nisu predviđali mogućnost da se roba ne podnosi carinskoj službi i da poslove carinjenja obavlja sam korisnik odobrenja za te postupke. Ovaj postupak olakšava i ubrzava postupak carinjenja te dovodi do smanjenja troškova kako za korisnike odobrenja tako i za carinsku službu. Također, korisniku nameću određene obveze koje nije imao u redovnom carinjenju, ali ujedno i određene koristi, kao što su:
- izravno upućivanje robe sa graničnog prijelaza u vlastite prostore, bez potrebe da se roba šalje na robnu carinsku ispostavu radi provođenja postupka carinjenja,
- mogućnost samostalnog uklanjanja carinskih obilježja,
- naknadno podnošenje deklaracije za zahtjevani postupak za sve pošiljke u određenom razdoblju,
- smanjenje troškova koji su vezani uz carinjenje robe na carinskoj ispostavi, kao što su troškovi otpremničkih usluga, troškova skladištenja ako postoji obveza istovara robe radi detaljnog pregleda, kamionske ležarine s obzirom da nema čekanja na carinskoj ispostavi.
Sukladno tome, ovaj status bi trebao biti u interesu i gospodarskih subjekata koji često uvoze robe, pa tako i carinske službe što bi utjecalo na ubrzanje zakonitog prometa i trgovine robama, smanjio bi se broj carinskih dokumenata, te omogućila veća protočnost roba drugih uvoznika kroz carinsku ispostavu.
