Uvođenje poreza na dobit po odbitku od 1. siječnja 2001. godine u porezni sustav Republike Hrvatske usko je povezano s primjenom Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja jer način obračunavanja, ustezanja i plaćanja tog poreza ovisi o tome da li je Republika Hrvatska sklopila Ugovor s državom u kojoj primatelj naknade ima sjedište ili ne. Ako je Ugovor zaključen, porez na dobit po odbitku plaća se prema odredbama tog Ugovora koji je na snazi i to u pravilu po sniženoj stopi (15%, 10% ili 5%) ili se uopće ne plaća (stopa 0%), međutim, ako Ugovor nije zaključen porez po odbitku se plaća po propisanoj stopi od 15%. Navedeni Ugovori koji su na snazi prema pravnoj snazi su iznad zakona države, međutim, treba voditi računa da se i ti Ugovori primjenjuju samo u granicama hrvatskih zakona jer se u te zakone ne može uvesti načine oporezivanja kakve domaći zakon nije prihvatio. Osim uobičajenog plaćanja poreza na dobit po odbitku na kamate, dividende i na autorska prava i druga prava intelektualnog vlasništva hrvatski Zakon o porezu na dobit propisuje i plaćanje poreza na dobit po odbitku i na usluge istraživanja tržišta, poreznog i poslovnog savjetovanja i revizorske usluge plaćene inozemnim osobama koje nisu fizičke osobe i to samo ako se isplaćuju inozemnim osobama – nerezidentima koji imaju sjedište u državama s kojima Republika Hrvatska ne primjenjuje Ugovore. Kako se sklopljeni Ugovori temelje na Modelu OECD-a posebno se obrađuje način oporezivanja dividende, kamata i autorskih naknada imajući u vidu Komentare tog Modela po pojedinim člancima Ugovora. Članak obuhvaća način obračuna i plaćanja PDV-a na oporezive naknade koje domaći isplatitelji plaćaju inozemnim osobama, računovodstveni aspekt poreza na dobit po odbitku te su također prikazani mnogi praktični primjeri.
