Globalizacija ekonomskih procesa te s tim u svezi i sve veće radno-socijalno prožimanje nameće suvremenim državama potrebu za međusobnim reguliranjem tih složenih procesa putem bilateralnih i multilateralnih međudržavnih ugovora. Posebnu važnost imaju međudržavni ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i ugovori o socijalnom osiguranju. Primjena navedenih ugovora je vrlo složena i zahtjeva veliku stručnost i kontinuirano educiranje i to ne samo upravnih tijela koja ih provode već i isplatitelja svih oblika dohotka. Posebnu težinu u primjeni ovih ugovora stvara netipičan sustav obračuna i plaćanja obveznih doprinosa u Republici Hrvatskoj koji normativno i operativno nije u koheziji sa socijalnim pravima stranaca čije države nisu zaključile i ne primjenjuju Ugovor o socijalnom osiguranju s Republikom Hrvatskom. Nadalje, važeći Ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja mogu biti u pojedinim situacijama odlučujući pri donošenju investicijskih ili poslovnih odluka jer mogu bitno utjecati na učinkovitost poslovanja i to kako stranih tako i tuzemnih osoba. Ovaj članak obuhvaća oporezivanje svih oblika dohodaka inozemnih poreznih obveznika u Republici Hrvatskoj te plaćanje obveznih doprinosa u raznim kombinacijama s posebnim osvrtom na mogućnosti rada stranaca u Republici Hrvatskoj od 1.1.2004.godine.
