U ovom broju časopisa nastavljamo sa prikazima ugovora obveznog prava iz Glave VI. Zakona o obveznim odnosima. Predmet ovog stručnog članka je asignacija (uputa) iz Zakona o obveznim odnosima. Autor u članku analizira bitne karakteristike asignacije, međusobne obveznopravne odnose koji nastaju sklapanjem ugovora o asignaciji između ugovornih strana, te analizira razlike između ugovora o asignaciji i ugovora o cesiji, s praktičnim primjerima ugovora o asignaciji i relevantnom sudskom praksom.
1. Uvod
2. Definicija ugovora o asignaciji i njegove karakteristike
2.1. Subjekti asignacije i njena definicija
2.2. Karakteristike, oblik i predmet ugovora o asignaciji
2.2.1. Shematski prikaz asignacije
2.3. Pravni učinci ugovora o asignaciji
2.3.1. Primjer br. 1., model ugovora o asignaciji
2.3.2. Primjer br. 2., Izjava o asignaciji
3. Obveznopravni odnosi među strankama ugovora o asignaciji
3.1. Odnos između primatelja upute i upućenika
3.1.1. Primjer br. 3., Sudska praksa Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske7
3.1.2. Prigovori upućenika
3.1.3. Prijenos upute
3.1.4. Zastara
3.2. Odnos primatelja upute i uputitelja
3.2.1. Uputa nije ispunjenje
3.3. Odnos uputitelja i upućenika
3.3.1. Upućenik kao dužnik uputitelja
3.3.1.1. Primjer br. 4., Sudska praksa Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske15
3.3.2. Slučaj kada upućenik nije dužnik uputitelja
3.3.3. Opoziv ovlaštenja danog upućeniku
4. Uputa u obliku papira na donositelja, papira na ime i po naredbi
4.1. Uputa u obliku papira na donositelja
4.2. Uputa u obliku papira na ime i po naredbi
5. Asignacija u propisima o platnom prometu
6. Neke razlike između asignacije i cesije (ustupa tražbine)
6.1. Shematski prikaz cesije
6.2. Karakteristične razlike asignacije i cesije
6.3. Primjer br. 5., Sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske23
7. Zaključak
