Koncept ekonomske vrijednosti odnosi se na osnovnu sposobnost imovine da svome vlasniku osigura pritjecanje novčanih tijekova nakon oporezivanja. Ti se novčani tijekovi mogu stvarati putem zarada ili ugovornih plaćanja i djelomične ili potpune likvidacije u budućnosti. “Vrijednost ma kojega dobra definira se kao iznos novca koji je kupac spreman dati sada – njegovu sadašnju vrijednost – u zamjenu za model očekivanih budućih novčanih tokova.”1 Za koncept ekonomske vrijednosti bez obzira na vrstu imovine nije bitno koliko je novca u nju uloženo, već je bitno koliko novca će ta imovina generirati, odnosno kakve će novčane tokove ona omogućiti korištenjem ili otuđenjem. Prema tome, troškovi ulaganja su nevažni za procjenu njene vrijednosti.
