Mjenica kao vrijednosni papir javnog povjerenja uređena je Zakonom o mjenici (Nar. nov., br. 74/94 – u nastavku teksta: ZM), no njezina praktična uporaba u gospodarskom poslovanju u nas je (za razliku od razvijenog Zapada) marginalna. Međutim, uvođenjem u ovršni postupak zadužnice, kao njezin svojevrsni hibrid, mjenica je u znatnoj mjeri marginalizirana u pravnom prometu na domaćem tržištu, za razliku od njezine relativno raširene uporabe u pravnom prometu s inozemstvom. No, bez obzira na zadužnicu, mjenica i dalje funkcionira u prometu robe i usluga, iako u ponešto smanjenoj uporabi. Učinkovitost mjenice proizlazi iz njezinih svojstava mnogostruke primjene kao vrijednosnog papira u rješavanju dužničko-vjerovničkih odnosa, uspostavljanju zdravih kreditnih odnosa, te u pribavljanju likvidnih novčanih sredstava njezinom prodajom na otvorenom financijskom tržištu. U ovom članku razmatramo financijsko i računovodstveno poslovanje mjenicama u rješavanju dužničko-vjerovničkih odnosa nastalih kupnjom i prodajom robe i usluga na domaćem tržištu.
