Pred nadležnim sudovima u Republici Hrvatskoj u tijeku je više od 50.000 radnih sporova od kojih se najveći broj odnosi na novčano potraživanje iz radnog odnosa. Svakodnevno su prisutne jednokratne isplate plaće prema sudskim presudama kojima se nalaže poslodavcima da ih isplate zajedno sa zateznim kamatama do dana isplate. Najveći broj sudskih presuda glasi na neto plaće koje treba preračunati na bruto i na tu preračunatu plaću obračunati i uplatiti propisane obvezne doprinose, porez na dohodak i prirez te isplatiti radniku neto plaću. Sam preračun strahovito povećava bruto iznos na koji treba obračunati i uplatiti propisane obvezne doprinose, porez na dohodak i prirez te isplatiti radniku neto plaću. Na ovaj način radnik dobiva i do 60% veću neto plaću “na ruke” u odnosu na radnika za kojeg presuda glasi na isplatu bruto plaće, dok će poslodavac (za kojeg presuda glasi na neto) imati veće troškove i do 70% u odnosu na poslodavca za kojeg presuda glasi na bruto plaću. Ova apsurdna nejednakost proizlazi iz nekvalitetnih i nedorečenih propisa koji uređuju obračun i plaćanje poreza na dohodak te neadekvatne sudske prakse. Iako je od 1. siječnja 2003. godine Zakonom o obveznim doprinosima radnik obveznik doprinosa iz plaće (doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje) a Zakonom o porezu na dohodak radnik je porezni obveznik i dužnik poreza koji se obračunava i plaća iz plaće te se konačno na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu, koji se primjenjuje od 19. srpnja 2003. godine, pod plaćom smatra bruto iznos još uvijek radnici uglavnom u svojim tužbenim zahtjevima potražuju neto iznose plaće, sudovi to još uvijek prihvaćaju pa i većina presuda glasi na neto iznos plaće. Sudska praksa i tužbeni zahtjevi radnika trebali bi glasiti na bruto plaću (bolje rečeno plaću) čime bi se izbjegle mnoge iracionalnosti i nepravednosti kako prema radnicima tako i prema poslodavcima. Sve gore navedeno je dovoljan razlog da se detaljnije prikaže obveza poslodavca prilikom isplate plaće i drugih radničkih potraživanja po sudskoj presudi u dijelu koji se odnosi na obračun i plaćanje obveznih doprinosa, poreza na dohodak, isplate neto plaće radniku i vođenje propisane evidencije o tako isplaćenim plaćama. Posebno treba istaknuti da se problematika i iznesen sadržaj u ovom članku u potpunosti odnosi i na izvansudske nagodbe kada se radi o obračunu i isplati zaostalih plaća.
