U uvjetima sve veće globalizacije zbivanja, sve lakše komunikacije i sve većih mogućnosti prijenosa kapitala, rada, roba, usluga, intelektualnog vlasništva i sl. prilično se povećala međunarodna mobilnost pojedinaca što zahtijeva međunarodno reguliranje tih procesa. U tom smislu Republika Hrvatska zaključuje sve više ugovora o socijalnom osiguranju i ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kako bi se što intenzivnije uključila u taj neizbježni globalizacijski proces. Republika Hrvatska kao i većina država svijeta kod sklapanja ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja daje veliki značaj Modelu ugovora OECD-a i njegovim Komentarima koji su osnova za sklapanje konkretnih ugovora s drugim državama. Naravno da države koje sklapaju bilateralne ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja prilagođuju dati Model ugovora OECD-a svojim potrebama i dodatno uređuju i preciziraju svoje odnose. U tom smislu Republika Hrvatska primjenjuje 40 ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sklopljeni su ugovori sa svim evropskim državama osim s Portugalom. Osim toga, u Republici Hrvatskoj je od 1. siječnja 2003. godine uvedena obveza plaćanja obveznih doprinosa i na oblike dohotka što nije uobičajeno u drugim državama, pa u tom smislu sve veći značaj dobivaju i međunarodni ugovori o socijalnom osiguranju koji su odlučujući pri donošenju odluke da li treba ili ne treba obračunati obvezne doprinose na određene oblike dohotka. Posebno treba voditi računa da su međunarodni ugovori po svojoj snazi iznad domaćeg zakonodavstva o čemu bi morali svi voditi računa, isplatitelji, nadležna tijela i posebno sudovi u Republici Hrvatskoj. Detaljno o ovoj problematici, nekim prijepornim pitanjima te praktičnim rješenjima pišemo u ovom članku.
