Često je zabluda u praksi da se na uslugu koju domaći poduzetnik obavi inozemnom poduzetniku nikada ne obračunava PDV, jer se radi od “izvoznoj” usluzi. I obrnuto, da se na uslugu koju inozemni poduzetnik obavi domaćem poduzetniku obvezno zaračunava PDV jer se radi o “uvoznoj” usluzi. Ovakvo razmišljanje nije često točno, tj. može biti točno ali samo u iznimnim slučajevima. Stoga, u nastavku pojašnjavamo, na praktičnim primjerima, kada je određena usluga u poslovanju s inozemnim poduzetnicima oporeziva PDV-om, a kada nije. Oporezivanje usluga PDV-om u poslovanju s inozemnim poduzetnicima propisano je čl. 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 45/97 do 90/05; – u nastavku teksta: Zakon) i čl. 33.b Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 6/96 i 77/04; u nastavku teksta: Pravilnik).

