U svijetu financija i poreza nije bitno jesu li koristi koje pritječu fizičkoj osobi dobivene u obliku novca, stvari, prava ili usluga jer se sve te koristi smatraju dohotkom i kao takve podliježu oporezivanju porezom na dohodak. Plaća u naravi je primitak fizičke osobe određen u naravi (dobra, usluge, prava, vrijednosnice i ostali primici u naravi) a ne u novcu. Prema Zakonu o radu plaća radnika isplaćuje se u novcu, međutim, poreznim propisima primici radnika u naravi smatraju se plaćom odnosno primitkom po osnovi nesamostalnog rada. Primicima radnika u naravi utvrđuje se novčana vrijednost (u pravilu je to tržišna vrijednost) i oni od 1. siječnja 2005. godine predstavljaju neto plaću radnika što znači da obvezne doprinose, porez na dohodak i prirez uvijek snosi poslodavac. To se postiže preračunavanjem tog primitka u naravi (izraženom u novcu i koji se smatra neto plaćom u naravi) u bruto iznos plaće u naravi iz kojeg se obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju obvezni doprinosi, porez na dohodak i prirez. Porez na dohodak i doprinosi iz i na plaću u naravi dospijevaju do kraja mjeseca u kojem je ostvarena plaća dok porez na dohodak i doprinosi iz i na plaću u novcu dospijevaju na dan isplate plaće i to obračun ukupne plaće (u novcu i naravi) čini nešto složenijim o čemu detaljno pišemo u ovom članku. U članku se detaljno objašnjava način utvrđivanja plaće u naravi, obračun poreza na dohodak, prireza i obveznih doprinosa i PDV-a, način iskazivanja podataka u propisanim izvješćima (R-Sm i ID) i način iskazivanja plaća u naravi u knjigovodstvu. Članak detaljno opisuje način utvrđivanja i obračun plaće u naravi za korištenje prijevoznih sredstava u privatne svrhe te po osnovi povoljnijih kamata.

