Otkaz ugovora o radu, kao jednostrana izjava dostavljena drugoj ugovornoj strani, odraz je slobode ugovaranja pa tako i prestanka ugovora o radu. Radnik, kao ekonomski slabija ugovorna strana, radnopravnim je propisima zaštićen od samovoljnog i «šikanirajućeg» otkazivanja, određivanjem posebnih uvjeta i načina otkazivanja. Međutim, gospodarska i tržišna sloboda poslodavca, kao jedna od temeljnih ustavnih sloboda, jamči poslodavcu mogućnost da, u trenutku kad zbog određenih osobina radnika ili neprihvatljivog ponašanja radnika ili neslaganja i sukoba između poslodavca i radnika, otkaže ugovor o radu takvom radniku. Da bi svaka ugovorna strana efikasno zaštitila svoje interese, potrebno je dobro poznavati važeću legislativu i pravnu praksu u tom području, o čemu opširnije u nastavku.
