Porezni postupak može se odrediti kao skup postupovnih radnji koje poduzima porezno tijelo u upravnim stvarima radi utvrđivanja mjerodavnog činjeničnog stanja i primjene odgovarajućih materijalnih propisa na tako utvrđeno činjenično stanje, s ciljem utvrđivanja prava i obveza poreznog obveznika. Pravni lijekovi u poreznom postupku utvrđeni su Općim poreznim zakonom (Nar. nov., br. 127/00, 86/01 i 150/02; u nastavku teksta: OPZ), Zakonom o općem upravnom postupku (Nar. nov., br. 53/91 i 103/96; u nastavku teksta: ZUP) i Zakonom o upravnim sporovima (Nar. nov., br. 53/91, 9/92, 77/92; u nastavku teksta: ZUS). Donošenjem OPZ-a kao temeljnog postupovnog propisa u rješavanju poreznih stvari u poreznom postupku se i dalje primjenjuju odredbe ZUP-a i to supsidijarno kao je i propisano člankom 4. OPZ-a. OPZ kao poseban pravni lijek u poreznom postupku utvrđuje prigovor i to u dijelu kojim regulira tijek inspekcijskog nadzora. U poreznom postupku razlikujemo redovne i izvanredna pravne lijekove. OPZ utvrđuje žalbu kao redovan pravni lijek te mijenjanje i poništavanje rješenja u vezi sa upravnim sporom kao izvanredni pravni lijek. ZUP utvrđuje slijedeće izvanredne pravne lijekove: obnovu postupka, zahtjev za zaštitu zakonitosti, poništavanje i ukidanje rješenja po pravu nadzora, ukidanje i mijenjanje pravomoćnog rješenja uz pristanak ili na zahtjev stranke, izvanredno ukidanje rješenja te proglašenje rješenja ništavim. ZUS kao izvanredni pravni lijek propisuje upravni spor. Budući da se u praksi žalba najčešće koristi kao redovni pravni lijek te obnova postupka kao izvanredni pravni lijek o isti će u ovom članku biti više i opširnije objašnjeni.
