Zbog niza problema u kojima se našao masovni turizam, krajem 20. stoljeća došlo je do pojave tzv. selektivnog turizma, kao njegove suprotnosti. Jedan od najraširenijih oblika selektivnog turizma jest seoski turizam. Definiciju seoskog (seljačkog) turizma nalazimo u Zakonu o turističkoj djelatnosti, gdje se navodi da je to boravak turista u domaćinstvu, koje je organizirano kao turističko seljačko gospodarstvo (seljačko domaćinstvo) radi odmora i rekreacije. Prema definiciji Vijeća Europe, seoski turizam je turizam na seoskom području sa svim aktivnostima koje se provode na tom području. Njegove prednosti su upravo njegove najznačajnije karakteristike, a to su: mirna sredina, odsutnost buke, očuvani okoliš, komunikacija s domaćinima, domaća prehrana i sl. U Republici Hrvatskoj, seoski turizam se počeo planski razvijati 1990. godine, a danas je u Hrvatskoj registrirano preko 260 obiteljskih seljačkih gospodarstva u 11 županija. Turistički sadržaji obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva sve se više obogaćuju, tako da danas seoska domaćinstva, osim usluge smještaja, gostima nude i uslugu domaće prehrane te niz drugih turističkih aktivnosti (rekreacija, folklorne i kulturne manifestacije i dr.). U ovom članku pišemo tko se, kako i pod kojim uvjetima može baviti turizmom na seoskom obiteljskom gospodarstvu.
