Novim Zakonom o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 177/04; u nastavku teksta: Zakon) koji se primjenjuje od 1. siječnja 2005. i Pravilnikom o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 1/05, 14/05) koji se pri oporezivanju dohotka primjenjivao do 10. kolovoza 2005. te Pravilnikom o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 95/05; u nastavku teksta: Pravilnik) koji se primjenjuje od 11. kolovoza 2005. godine, propisane su odredbe o utvrđivanju i oporezivanju određenih vrsta primitaka od kojih se utvrđuje dohodak od nesamostalnog rada, dohodak od samostalne djelatnosti, dohodak od imovine i imovinskih prava, dohodak od kapitala, dohodak od osiguranja, a i drugi dohodak, što je novina u odnosu na propise o oporezivanju dohotka koji su se primjenjivali od početka 1994. do kraja 2004. godine. Odredbe navedenih propisa o utvrđivanju i oporezivanju svih oblika dohotka odnose se na sve porezne obveznike, neovisno o tome smatraju li se poreznim obveznicima rezidentima ili poreznim obveznicima nerezidentima. Međutim, kako primitke od kojih se utvrđuje dohodak, pa i drugi dohodak, u tuzemstvu ostvaruju nerezidenti odnosno fizičke osobe koje su rezidenti država s kojima Republika Hrvatska primjenjuje ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, ali i rezidenti država s kojima se ti ugovori ne primjenjuju, o tim okolnostima treba prvenstveno voditi računa prigodom isplate dohotka fizičkim osobama koji su rezidenti drugih država. Budući da primici od kojih se utvrđuje drugi dohodak u pravilu (osim iznimaka propisanih člankom 32. stavak 5. Zakona) podliježu i obvezi obračunavanja i plaćanja doprinosa za obvezna osiguranja prema posebnim propisima, a da Republika Hrvatska sa nekim državama primjenjuje i ugovore o socijalnom osiguranju, pri isplati drugog dohotka nerezidentima treba obratiti pozornost i na tu činjenicu. U nastavku pojašnjavamo slučajeve koji se mogu javiti pri isplatama primitaka od kojih se prema tuzemnim propisima utvrđuje drugi dohodak strancima odnosno nerezidentima – fizičkim osobama koje u Republici Hrvatskoj nemaju ni prebivalište ni uobičajeno boravište u određenom trajanju, bez obzira jesu li rezidenti država ugovornica ili su rezidenti ostalih država.
