Predmet upravnog postupka, pa prema tome i poreznog postupka je upravna stvar, bilo da se radi o priznanju nekog prava (npr. prava na povrat poreza ) ili utvrđivanju obveze (npr. utvrđivanje obveze plaćanja poreza). Rješavanjem pravne stvari nastaje konkretni pravni učinak, jer se upravnim odnosno poreznim aktom, zasniva, mijenja ili ukida neki porezni pravni odnos ili se deklarativno utvrđuje neko stanje. Tipični primjeri su rješenja poreznog tijela kojim se poreznom obvezniku određuje obveza plaćanja poreza ili mu se priznaje pravo na neku poreznu olakšicu. Rješenje je naziv za upravni akt kojim se odlučuje o pravu ili obvezi poreznog obveznika u poreznom postupku. To znači da se tim aktom utvrđuje porezna obveza za određenu pravnu ili fizičku osobu. Rješenje se donosi i kada se porezni obveznik oslobađa plaćanja poreza. Da bi se moglo donijeti rješenje treba provesti porezni postupak u kojem se utvrđuju činjenice i okolnosti koje su od važnosti za donošenje pravilnog i na zakonu zasnovanog rješenja. Drugim riječima rečeno, na temelju činjenica koje su utvrđene u dokaznom postupku, a primjenom materijalnog prava, porezno tijelo donosi rješenje o stvari koja je predmet postupka. Porezno rješenje je najvažniji akt u poreznom postupku, budući da porezni postupak u pravilu završava rješenjem osim u slučajevima kada je zakonom propisano da se rješenje neće donositi.

